Veslanje

„ … Sam po sebi jedan od najzahtjevnijih sportova još, ako se tome pribroje razne krize, nesuglasice ekipe i prepucavanja...“

… Veslanjem se počneš baviti kao i svakim drugim sportom. Kod mene je to bio nagovor prijatelja, kod nekih nagovor roditelja, drugih puka znatiželja ili dosada. Isprva rekreacija, zezancija, a kasnije čista bolest u pravom smislu te riječi, nepopravljivi ovisnik o adrenalinu i još mnogo, mnogo toga.

Kažu da su prva dva tjedna inicijacija, ako to prođeš možeš i dalje. Zapravo istina je puno drugačija… Rekao bih da postoje tri testa. Prvi je taj fizički, dok si još u školi veslanja, počne se lagano, „ uhodavaju“ te polako dok se ne privikneš… Potom, ako se pokažeš sposobnim nakon dva – tri mjeseca spreman si za drugi test, psihički. Trener te cijelo vrijeme prati i gleda i kroz treninge i komunikaciju procjenjuje jesi li spreman za slijedeći nivo – regatni veslač. Taj test traje dokle god si u regatnima.

Kroz svakodnevne, fizički i psihički iscrpljujuće treninge, neprestano se dokazuješ da si sposoban i da možeš. U cijeloj godini nema odmora. Kad završi sezona, koja otprilike traje od kraja drugog, kad krenu prve regate, do kraja desetog mjeseca, gotovo u startu slijedi priprema za slijedeću. Period jesen – zima je čisto nabijanje snage i izdržljivosti. To je sigurno najopasniji period jer treninzi su jako teški, često monotoni i tada se najčešće odustaje.

Jedan dan si u teretani i radiš po nekom planu – „za izdržljivost“ ili „za snagu“, a već drugi dan visiš na ergometru i 70 min ponavljaš jedan te isti pokret, gledaš u jednu točku i ne mičeš se dalje od te sheme zaveslaja. Dakle, ako izdržiš zimu i pravilno odradiš sve, spreman si za dalje, ali, ako ne odradiš taj period kako valja kad dođe sezona vjerojatnost da ćeš veslati u čamcu u kojem želiš i sa ekipom koju želiš i pritom postizati dobre rezultate je nikakva jer kao i u svakom drugom sportu za neradnike i slabe nema mjesta.

Potom se okrećeš nadolazećoj sezoni. Treninzi na vodi, regate… Napokon ono za što si trenirao cijelo to vrijeme. Slijedi pripremanje posada, čamaca, uveslavanje. Tijekom sezone posade se još mijenjaju, kombiniraju se ekipe, gleda se što je najbolje i najbrže i na kraju te utrke s vremenom imaš svoj čamac i svoju ekipu koja mora biti uz tebe i ti uz nju u svakom trenutku i „ dobru i zlu“. Biti prihvaćen i naći svoje mjesto pod suncem unutar ekipe i samog kluba… To je po meni taj treći test, dug i najteži. Možda se čini surovo, ali tako je i u cijelom životu…

Kad jedanput stekneš to poštovanje i naklonost drugih, tada možeš i sve ostalo, jer kad ti dosade i treninzi i sve drugo i čini ti se da nemaš više razloga dolaziti na trening dolaziš samo zbog njih i oni zbog tebe. Nikad nisam vidio ništa slično. Takav odnos, takvo prijateljstvo, to je ono što ti ulijeva samopouzdanje i sigurnost, još kad uz to možete podijeliti dobar plasman kao zasluženu nagradu to je nešto neopisivo. Stajati na tronu svi zajedno... Onaj tko to nije probao ne može ni shvatiti.

Ja možda treniram radi sebe i svog gušta, ali da nema drugih sigurno ne bi bilo ni mene…

Jakey